Makroekonomija kao disciplina prolazi kroz različite faze od 16. stoljeća. Svaki period donosi novi način gledanja na nacionalno gospodarstvo i ulogu države.
Merkantilizam i fiziokratska škola
Merkantilisti su u 16. i 17. stoljeću vjerovali da bogatstvo dolazi iz trgovačkih viškova. Država je aktivno kontrolirala izvoz i uvoz kako bi nakupila što više zlata. Fiziokrati su u 18. stoljeću tvrdili suprotno - samo poljoprivreda stvara pravi višak.
Klasična ekonomija i Keynes
Adam Smith i David Ricardo su krajem 18. stoljeća postavili temelje slobodnog tržišta. Smatrali su da tržište samo sebe regulira bez državne intervencije. John Maynard Keynes je 1930-ih ponudio drukčiji model - država mora aktivno trošiti tijekom recesija da pokrene gospodarstvo.
Monetarizam i neoklasična sinteza
Milton Friedman je 1960-ih tvrdio da je kontrola novčane mase ključna. Inflacija nastaje kad se tiska previše novca, a ne zbog niskih kamata kako su keynesijanci vjerovali. Paul Samuelson je kombinirao klasične i keynesijanske ideje u novi pristup.
Suvremeni pravci
Danas postoje različiti pravci. Novokeynesijanci koriste mikroekonomske modele za objašnjenje tržišnih nesavršenosti. Bihevioralna ekonomija ispituje kako psihologija utječe na ekonomske odluke. Moderna monetarna teorija tvrdi da države koje tiskaju vlastitu valutu ne mogu bankrotirati.
Luka Pavlić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, primjećuje da se svaki sustav razvio kao odgovor na slabosti prethodnog. Niti jedan pristup nije ponudio konačno rješenje.